PC info
16. 06. 2017.
Deca žrtve i deca delinkventi: Kako da sprečimo nasilje i podržimo žrtve?
Rezultati istraživanja o maloletničkoj delinkvenciji u Srbiji
Istraživanje maloletničke delinkvencije u Srbiji sprovedeno je tokom 2013. i 2014. godine na uzorku od 1344 učenika osnovnih (VII iVIII razreda) i srednjih škola (I do IV razreda) u Beogradu i Novom Sadu. Uzorkom su bili obuhvaćeni učenici starosti od 12 do 19 godina. Istraživanjem su, po prvi put u Srbiji, na reprezentativnom uzorku dobijeni podaci oobimu, strukturi i karakteristikama maloletničke delinkvencije, faktorima koji utiču na njeno javljanje, kao i podaci o viktimizaciji maloletnih lica i vezi između maloletničke delinkvencije i viktimizacije.
Rezultati istraživanja ukazuju na visok stepen rasprostranjenosti ispitivanih delinkventnih ponašanja i konzumiranja alkohola u populaciji maloletnih lica u gradovima u kojima je istraživanje sprovedeno. Blizu dve trećine (63,7%) maloletnih lica obuhvaćenih uzorkom ispoljilo je neko delinkventno ponašanje u nekom momentu tokom svog života. Maloletna lica češće ispoljavaju delinkventna ponašanja manje društvene opasnosti, a među njima preovlađuju imovinska krivična dela. Nasilna dela su manje zastupljena i najčešće se ispoljavaju u učestvovanju u grupnoj tuči na javnom mestu i u zlostavljanjuživotinja. Ipak, jedan ne baš zanemarljiv deo maloletnih lica (17,7%) je bar jednom nosio oružje, poput palice, noža, pištolja ili lanaca, što predstavlja visoko rizično ponašanje koje može da dovede do nasilja. Posebno zabrinjava podatak da je, među maloletnim licima koji su naveli da su nosili neko oružje, čak 40,8% njih odgovorilo da je poslednji put nosilo oružje u školi ili školskom dvorištu. Više od polovine je oružje nosilo radi svoje odbrane, pri čemu na opasnost od njegove upotrebe ukazuje podatak da je polovina ispitanika u vreme poslednjeg nošenja oružja neku grupu smatrala pretnjom po sebe. Istraživanje je pokazalo da dečaci vrše više kriminalnih ponašanja od devojčica i da su kriminalna ponašanja dečaka teža i češće uključuju nasilje. Deca i mlađi maloletnici vrše manje kriminalnih ponašanja, a dela koja vrše uglavnom su lakša i imovinske su prirode. Svega 10% ispitanika imalo je kontakt sa policijom zbog svog nedozvoljenog ponašanja, što je uskladu sa saznanjima o visokoj tamnoj brojci kod maloletničke delinkvencije. Većina maloletnih lica iz uzorka je konzumirala alkohol (79,5%), nešto više od polovine je skidalo ilegalno sadržaje sa interneta (57,4%), dok je jedna četvrtina maloletnih lica nekada uživotu konzumirala drogu (22,1%).
Dečaci češće od devojčica konzumiraju drogu i ilegalno skidaju sadržaje sa interneta, dok je konzumiranje alkohola slično kod oba pola. Većina ispitanika (84,2%) je odgovorila da su bili žrtve nekog od ispitivanih viktimizujućih ponašanja, što ukazuje na to da su maloletna lica u znatno većoj meri žrtve nego delinkventi. Pri tome se izdvaja njihova ugroženost viktimizacijom različitim oblicima nasilja u porodici, koja je izraženija u poređenju sa viktimizacijom koja se dešava van porodice. Izvan porodičnog okruženja, maloletna lica su posebno ugrožena viktimizacijom imovinskim kriminalite tom i elektronskim vršnjačkim nasiljem. Dečaci su više izloženi viktimizaciji van porodice nego devojčice, posebno razbojništvom/iznudom, fizičkim napadom i zločinima iz mržnje. Na drugoj strani, devojčice i dečaci su u sličnoj meri izloženi nasilju uporodici, ali su dečaci nešto izloženiji težim oblicima fizičkog nasilja od strane roditelja, kao i njihovom telesnom kažnjavanju. Dobijeni podaci pokazuju da su ispitanici pretnjom u cilju oduzimanja novca ili stvari i fizičkim nasiljem koje je dovelo do povrede koja je iziskivala pomoć lekara najčešće viktimizirani na nekom javnom mestu, dok su pretnje ili nasilje zbog religije, jezika, boje kože, socijalnog ili etničkog porekla najčešće (u 61,7%) doživljavali u školi ili školskom dvorištu. Međutim, treba pomenuti da su se i viktimizacije pretnjom u cilju oduzimanja stvari ili novca i fizičkim nasiljem koje je dovelo do povrede, takođe, prilično često (oko jedne trećine poslednjih slučajeva ove viktimizacije) događale u školi ili školskom dvorištu, što sve skupa ukazuje da škola nije baš bezbedno mesto za maloletna lica.
Faktori maloletničke delinkvencije
Kao faktori maloletničke delinkvencije posebno se izdvajaju: faktori povezani sa porodicom (loši odnosi sa roditeljima, nasilje od strane roditelja, odsustvo kontrole od strane roditelja), loša ekonomska situacija, faktori povezani sa školskim okruženjem i školom (prisustvo narkomanije, tuča i krađa u školi, bežanje iz škole, loš uspeh), kriminalno okruženje (kriminalitet u susedstvu), delinkventno i rizično ponašanje prijatelja i grupe prijatelja sa kojom se druže, sklonost zlostavljanju životinja, viktimizacija u porodici i van porodice, percipiranje sebe kao nesrećne osobe i posedovanje naloga na društvenim mrežama. Podaci dobijeni ovim istraživanjem mogu poslužiti kao solidna osnova za prepoznavanje mogućih pravaca buduće politike društvenog reagovanja na maloletničku delinkvenciju. Kao nalaze od posebnog značaja za iznalaženje adekvatnijih odgovora na maloletničku delinkvenciju trebalo bi izdvojiti faktore koji su povezani sa porodicom, viktimizacijom i školom, a zatim i one koji se odnose na kriminalno okruženje u susedstvu i u okviru grupe prijatelja. Blagovremenim otkrivanjem i pružanjem zaštite ipodrške deci žrtvama može se sprečiti njihovo delinkventno ponašanje. Nalazi koji se odnose na vezu odsustva kontrole od strane roditelja i delinkvencije veoma jasno ukazuju na značaj koji kontrola roditelja u pogledu toga kako i sa kim njihova deca provode vreme ima za prevenciju delinkvencije. Podaci koji ukazuju na školsko okruženje kao nedovoljno bezbedno mesto i faktor maloletničke delinkvencije, posebno onda kada ga odlikuje prisustvo narkomanije, tuča i krađa uškoli, ukazuju da treba pokloniti posebnu pažnju programima prevencije ovakvih ponašanja u školi i školskom okruženju. Neophodno je posvetiti posebnu pažnju prevenciji nasilja zasnovanog na netrpeljivosti i mržnji. Posebno bi trebalo razvijati pozitivni odnos prema različitosti, jačati međusobno poverenje i empatiju i konstruktivne načine rešavanja konflikata uškoli. Programe prevencije u školama trebalo bi zasnivati na podršci i inkluzivnim principima u odnosu na maloletna lica koja imaju problem sa lošim postignućem i redovnim pohađanjem nastave. U celini gledano, škola i školsko okruženje trebalo bi da budu podsticajniji za sticanje znanja i razvoj pozitivnih osobina i konstruktivnih međuljudskih odnosa, uz izgrađene mehanizme podrške maloletnim licima koji se suočavaju sa problemima, uključujući tu i bilo koji oblik viktimizacije ili problematičnog ponašanja.
Knjigu Delinkvencija i viktimizacija maloletnih lica u Srbiji: Rezultati međunarodne ankete samoprijavljivanjem delinkvencije uredila je prof. dr Vesna Nikolić-Ristanović. Autorke radova uknjizi, u kojima su predstavljeni rezultati istraživanja su: Vesna Nikolić-Ristanović, Sanja Ćopić, Ljiljana Stevković,Danica Vasiljević-Prodanović i Milica Kovačević. Sve autorke su, takođe, učestvovale i u koncipiranju preporuka koje su izložene u ovoj brošuri
Rezultate ankete možete pogledati na: http://www.vds.org/File/BrosuraDelinkvencijaIViktimizacijaSazetakIPreporuke2017.pdf
Okrugli sto Viktimološkog društvo Srbije i Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu (Press centar, 15. jun 2017.)
Okrugli sto Viktimološkog društvo Srbije i Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju Univerziteta u Beogradu (Press centar, 15. jun 2017.)
Informacija može da sadrži stav koji nije stav Press centra UNS-a, ukoliko to nije izričito navedeno. Odgovornost za sadržinu informacije i tačnost podataka snose fizička lica ili pravna lica u čije ime je Press centar prosledio informaciju.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.