Prolom voda
Prolom voda
Naslovna  |  PC info  |  Vanja Petković: Novi Sad može da bude grad po meri svakog čoveka!
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

PC info

22. 08. 2022.

Vanja Petković: Novi Sad može da bude grad po meri svakog čoveka!

U poslednje vreme, na naslovnim stranama novosadskih medija, najviše mesta zauzimale su teme koji se tiču nezadovoljstva dela građana zbog najavljenih planova urbanizacije, kojom bi se mogla ugroziti priroda Šodroša, Dunavca i Kameničke ade, a sa tim u vezi i izgradnje novog mosta u produžetku Bulevara Evrope. Grupa građana, nezadovoljna usvojenim Generalnim urbanističkim planom, organizovala je proteste tokom kojih je došlo i do fizičkih sukoba. Dok su političari organizatore protesta nazivali ,,lažnim ekolozima“ i ,,agresivnom skupinom“ sa druge strane su se mogle čuti kritike i upozorenja da će se najavljenom kriminalnom urabanizacijom ozbiljno ugroziti biljni i životinjski svet. I jedni i drugi su se pozivali na struku. Neko očigledno nije u pravu, pa se postavlja pitanje ko jeste i ko to sme da pitanje očuvanja životne sredine zloupotrebi zarad svojih interesa?

 

Jedna od osoba koje su kompetentne da pričaju na ovu temu je svakako Vanja Petković, diplomirani ekolog i master analitičar zaštite životne sredine. U javnosti je prepoznatiljiva po velikom broju aktivnosti udruženja „Čepom do osmeha“ koje vodi uz podršku stručnog tima. Vanjine brojne akcije i edukativne radionice u cilju širenja ekološke svesti kod dece o potrebi uklanjanja i recikliranja ili deponovanju otpada sa ulice, doprinele su i razvoju empatije i solidarnosti prema deci sa invaliditetom. Naime, njeno udruženje je sakupilo oko 600 tona plastičnih čepova, koji su potom iskorišćeni za nabavku 64 pomagala za decu širom Srbije, u koja spadaju električna invalidska kolica, el. vertikalizator, terapeutski tricikli, računari za slepu decu i tablet računari za decu sa autizmom. Vanja Petković je za ukupan humanitarni višestruko nagrađivana.

Očigledna je zabrinutost za opstanak javnih prostora, pre svega, zelenih površina. Postoje mesta koja su prosto bila prepoznatljiva i čine duh grada. To nisu samo prirodne oaze nego i prostori gde se ostvaruju važni društveni kontakti zarad sticanja socijalnog kapitala. Što bi se reklo, nije sve u novcu. Kakvo je Vaše mišljenje po pitanju usvojenog urbanističkog plana, odnosno, protesta u vezi sa tim?

Ono što moram da istaknem jeste da mi je jako žao što se ekologija povezuje sa protestima koji koriste ekologiju kao paravan, odnosno izgovor. Ekološki problemi kao i ostali problemi zajednice treba da se rešavaju za stolom i treba da ih rešava struka, a ne jedna grupa ljudi koja organizuje proteste na ulici u vezi sa raznim problemima i smatra se stručnom za svaku oblast. Jasno je da su to politički, a ne ekološki protesti.  Nakon detaljnog stručnog upoznavanja sa GUP-om konstatovali smo da sadrži odlične predloge za unapređenje životne sredine.

Planirane su nove zone eko stanovanja sa utvrđenim smernicama za primenu održive izgradnje i korišćenje obnovljivih izvora energije, integraciju sa biodiverzitetom i primenom novih tehnologija u izgradnji kako objekata tako i infrastrukture. Povećale su se zelene površine u planskom području planiranjem novih parkova, park šuma i zelenih koridora, uličnih drvoreda i uz ozelenjavanje parking prostora. Planirano je rasterećenje prometnih saobraćajnica i više prostora za pešake i bicikliste (300 km novih biciklističkih staza, što je 3 puta više u odnosu na današnje stanje). Uz to i centralni prešistač otpadnih voda, novi pešačko-biciklistički most, područje Kameničke ade, Dunavca i Šodroša definiše se kao stanište zaštićenih i strogo zaštićenih divljih vrsta od nacionalnog značaja. Uostalom, Pokrajinski zavod za zaštitu prirode je dao pozitivno mišljenje da su usvojeni svi njihovi predlozi i uslovi, što nam je značajan garant s obzirom da je Zavod akreditovana stručna državna ustanova zadužena za poslove zaštite prirode i prirodnih dobara na teritoriji AP Vojvodine i, između ostalog, bavi se praćenjem stanja i ocene očuvanosti prirode i stepena ugroženosti objekata geonasleđa, divljih vrsta i njihovih staništa, stanišnih tipova, ekosistema, ekološki značajnih područja, zaštićenih područja, ekoloških koridora, ekološke mreže i predela, a sa kojima dug sarađujem.

Čuju se i kritike kako gradska vlast, pojednostavljeno da kažemo, ne uspeva da uskladi ekonomske tokove sa lokalnim potrebama, te da je problem u personalnim kapacitetima lica koja su zadužena za te oblasti. Moglo se čuti i da vlast smatra da su Novosađani samo nostalgični prema konkretnim delovima grada, pa sa se zato plaše promena. Šta je od svega toga je prema Vašem mišljenju tačno?

Ono što mogu reći jeste da grad raste, napreduje i širi se i to se primećuje u svakodnevnom životu.  Recimo most koji je sada uključen u GUP, predviđen je još davnih 60-ih godina, a grad se toliko razvio da se oseća potreba za još jednim dodatnim mostom. Kada se rade analize stanja i procene uticaja određene građevine na životnu sredinu to je dugotrajan proces u kom se uzimaju u obzir svi parametri i u skladu se pronalaze dugoročna rešenja. Stručnjaci uvek daju prednost pozitivnom uticaju na životnu sredinu. Stoga, nema potrebe da se plašimo promena i napretka. Problemi zaštite životne sredine su isti u celom svetu i generalno je potreba za uključivanjem stručnih lica. Napredak u zaštiti životne sredine se ne može videti preko noći. 

Smatrate da ne treba politika da se meša u oblast ekologije, ali zar politika ne bi trebalo da bude upravo rešavanje svih pitanja koja se tiču npr. komunalnih problema i ostalih svakodnevnih izazova sa kojima se suočavamo?

Nemam ništa protiv politike ali ona mora da veruje, da se osloni i prepozna sve predloge i rešenja struke iz oblasti zaštite životne sredine. Da, smatram da politika ne treba da učestvuje u smislu da određuje, da se meša, već da prepozna i uvaži ponuđena rešenja od strane struke. Mislim da smo na osnovu svih dešavanja proteklih godina shvatili koliko je ekologija važan deo života čoveka, i zdravlja i ekonomije, privrede, poljoprivrede. I zato je važno da se svi ujedinimo, predlažemo i sprovodimo konkretna stručna rešenja, a sve u cilju unapređenja naše životne sredine.

Očigledno je poljuljano poverenje građana u institucije. Da li je razlog ne poštovanje svih propisanih zakonskih procedura od strane izvođača radova, odnosno njihovo ne kažnjavanje? 

Naša iskustva su drugačija. Uvek su konkretna i jasna rešenja i predlozi bili uvaženi i sve dok smo na zajedničkom putu, saradnja je neophodna. Generalno u Srbiji imamo dobro napisana sva strateška dokumenta samo što se moramo osvrnuti na odgovornost pojedinca. Odnosno, da se svi postavljeni ciljevi, kao npr. sada u GUP-u, dosledno i u potpunosti sprovode. Jača kontrola i pojačano angažovanje inspekcijskih službi bi svakako doprinelo boljem učinku poštovanja zadatih   mera.

Primetna je pojava preduzetničkih gradova koja se ogleda kroz takmičenje gradova u privlačenju investicija i turista, kroz kreiranje novog kulturnog imidža, gradnju tržnih centara, odnosno, svega što bi poboljšalo ,,poslovnu klimu”. Da li ekologija i ekonomija mogu da idu zajedno?

Ne možemo da biramo. To mora zajedno, što znači i ekologija i ekonomija. Fokus bi trebalo da bude u nastojanju da se ugradi vrednost prirode u privredu. Stavljanje životne sredine u srce ekonomije može biti rešenje za održivi rast. Uz poštovanje potrebnih ekoloških mera, i obraćanje više pažnje pri vođenju i korišćenju resursa moguće je ostvariti uspešne ekonomske, turističke centre i ekološke centre. Rešenje leži u cirkularnoj ekonomiji koja omogućuje i posmatra otpad kao resurs, pošumljavanju, iskorišćavanju obnovljivih izvora energije.

Novi Sad želi da konkuriše za titulu Zelene prestonice Evrope. Veliki broj Novosađana se ne bi složio da smo konkurentni u toj trci, odnosno da Novi Sad nije dovoljno ,,zelen“. Da li je to samo marketing gradske vlasti?

Znam i verujem da je Novi Sad je grad pun potencijala i imamo kapaciteta što smo pokazali uspešnom kandidaturom za Evropsku prestonicu mladih i Evropsku prestonicu kulture.  Sama titula je manja važna. Važan je promena koju će se desiti samim ljudima, jer će promena desiti u svima nama. Ovo priznanje podrazumeva posvećenost jednog grada ekonomskoj, ekološkoj i društvenoj održivosti. Nije suština samo u zelenim površinama. Kriterijumi za nagradu Zelena prestonica Evrope aktivnosti gradova u nekoliko oblasti, poput održive urbane mobilnosti, smanjenja buke i zagađenja vazduha, i ublažavanja i prilagođavanja na klimatske promene. Itekako smatram da Novi Sad uz stručan tim ima potencijal da se posveti napretku u cilju osvajanja ove titule. Svakako treba da se uključi svaki pojedinac i da shvati da svojim ličnim izborima direktno utiče na ekosistem. Živimo u društvu gde uvek čekamo na nekog drugog da nešto učini, a itekako u ovoj oblasti svako od nas može da da svoj doprinos. Mi smo primer kako se mali čep otkotrljao i ja kao studentkinja koja je verovala da može učiniti promenu, učinila sam. Kao master analitičar za zaštitu životne sredine, danas vodim najbolju dugoročnu volontersku akciju na nivou cele Srbije, pa i šire. Edukujemo naše građane o važnosti primarne separacije otpada, reciklaži, cirkularnoj eknomiji i održivom razvoju. Našim delovanjem velika količina plastike je uklonjena iz prirode i ono što je najvažnije i najteže, itekako se svest građana podigla na viši nivo, jer više ne postoji pojedinac koji bar čep ostavlja na ulici.

Ukoliko ne budemo ujedinjeni u vezi sa pitanjima koja su ključna za opstanak životnog okruženja, oni koji će ispaštati zbog propusta koje sada napravimo su naši potomci. Kako da očekujemo od njih da budu odgovorni, ako im mi sami ne dajemo dobar primer?

Često pominjem da se fokusiramo na edukaciju mladih jer su oni nosioci ekološkog društva u budućnosti. Smatram da nam je edukacija najvažnije ulaganje u budućnost. Svojim dosadašnjim iskustvom mogu slobodno da potvrdim da su mladi spremni da usvoje nova znanja i da žele da učestvuju i daju svoj doprinos, jer, nažalost, već i oni sada doživljavaju posledice našeg ekološki neodgovornog ponašanja u prošlosti. Tokom održanih ekološko edukativnih radionica, kroz koje je ove godine prošlo više od 60.000 mališana uvidela sam da su oni najbolji pokretači svega. Kroz princip ,,Čepom do osmeha” pokrenuli smo decu, a oni su pokrenuli svoje okruženje i zato je danas ova ideja prerasla u najmasovniju dugoročnu volontersku akciju sa više od 15000 postavljenih kutija za sakupljanje plastičnih čepova, 68 osmeha porodica smo pomogli kupovinom raznih vrsta pomagala, napravili dva kombinovana igrališta za decu sa i bez invaliditeta, zaposlili  pet osoba iz ranjivih grupa.

Participativna politička kultura naspram podaničke i parohijalne podrazumeva veće učešće građana u odlučivanju.  Jedni imaju jasan stav da li su za ili protiv promena, ali ima i onih koji se, uz izjavu ,,znamo i za gore od ovog”, ponašaju pasivno. Šta treba raditi kako bi se motivisali da više učestvuju u donošenju odluka?

Učešće svih građana je od presudne važnosti. Smatram da struka treba češće da se čuje sa relevantnim podacima izlaskom u javnost kroz razna gostovanja i pojavljivanja na medijskim servisima kako bi građani imali priliku da čuju realno stanje i moguća rešenja i da u skladu sa tim sami uvide dobrobiti ili nedostatke. Na taj način možemo da ih motivišemo da sami učestvuju u donošenju odluka, da daju svoj stav o svakom važnom pitanju u mestu u kome žive. Moram da se osvrnem na komentar mog profesora sa fakulteta, da ljudi koji se trenutno predstavljaju u javnosti kao stručni o ekološkim temama, ne bi prošli ispit iz hemije u osnovnoj školi.

I prema ranijim izjavama očigledno je da ne želite da se mešate u politiku. Međutim, da li biste bili spremni zarad javnog interesa da svojim znanjem, iskustvom i energijom budete na raspolaganju izvršnoj vlasti?

Kao građanka Republike Srbije, diplomirani ekolog, odnosno, master analitičar životne sredine, i najvažnije-majka troje dece, koja odrastaju i žive ovde, smatram da je moja moralna obaveza da dam svoj doprinos u rešavanju ekoloških izazova koji su pred nama.  Upravo zarad javnog interesa trebalo bi svi da budemo spremni da svojim znanjem, iskustvom i energijom budemo na raspolaganju svojoj državi, uhvatimo se u koštac sa izazovima svoje struke, u mom slučaju unapređenju zaštite životne sredine. Svi želimo i imamo pravo na zdravu, čistu i održivu životnu sredinu.

Autor: Predrag Rava



Informacija može da sadrži stav koji nije stav Press centra UNS-a, ukoliko to nije izričito navedeno. Odgovornost za sadržinu informacije i tačnost podataka snose fizička lica ili pravna lica u čije ime je Press centar prosledio informaciju.


Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

Ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs